Nihad Kreševljaković, direktor Festivala MESS, s British Council-om sarađuje više od dvije decenije. Partnerstvo je razvijao kroz rad u MESS-u i Sarajevskom ratnom teatru SARTR, povezujući umjetnike i institucije iz Bosne i Hercegovine s međunarodnom scenom.
Među projektima posebno pamti predstavu ‘Bolero’, koprodukciju SARTR-a, ODA teatra i Nottingham Playhousea, realiziranu uz podršku British Council-a. Izdvaja i gostovanje Globe teatra s ‘Hamletom’ u Sarajevu tokom velikih poplava, kada je prihod od predstava usmjeren pogođenim zajednicama.
Regionalne pozorišne laboratorije, razvoj novih dramskih formi i programi za mlade otvarali su prostor za razmjenu znanja i stvaranje profesionalnih veza. Kreševljaković u toj saradnji prepoznaje razumijevanje lokalnog iskustva i podršku umjetnosti koja otvara važne društvene teme.
‘Sa British Councilom sarađujem već više od dvije decenije, kroz različite profesionalne uloge, najprije kao producent Internacionalnog teatarskog festivala MESS, zatim kao direktor Sarajevskog ratnog teatra SARTR, a danas kao direktor Festivala MESS.
Zbog toga je gotovo nemoguće izdvojiti samo jedan trenutak ili jedan projekat koji bi obuhvatio značaj te saradnje, jer je ona kroz godine postala dio razvoja i transformacije bosanskohercegovačke umjetničke scene. Posebna vrijednost rada British Councila u Bosni i Hercegovini ogleda se i u činjenici da je prisutan od 1996. godine, dakle od samih početaka poslijeratne obnove društva.
Bilo je to vrijeme u kome je njihovo prissutvo bilo od izuzetnog značaja za zemlju koja se oporavljala od brutalne agresije I destrukcije. Prepoznajući upravo važnost kulture I njenu vitalnost (čak I u danima opsade) BC je bio praktično naš suradnik u uspostavljanju veza, povjerenja i prostora za dijalog kroz umjetnost, obrazovanje i kulturu.
Za mene osobno, British Council je organizacija čiji se doprinos ne mjeri samo brojem realiziranih projekata, nego prije svega uticajem koji ostavlja na ljude, institucije i društvo. Njihov rad u Bosni i Hercegovini obilježila je posebna kombinacija visokih profesionalnih standarda, umjetničke izvrsnosti i dubokog razumijevanja lokalnog konteksta. Uvijek su pokazivali senzibilitet za ono što je suštinski važno, podržavajući hrabru, suvremenu i odgovornu umjetnosti, a istovremeno poštujući i specifično iskustvo bosanskohercegovačkog društva.
Posebno mi je važno što British Council nikada nije pristupao kulturi samo kao razmjeni umjetničkih sadržaja, nego kao prostoru stvaranja veza, razumijevanja i dijaloga. Vjerujem da je BC bio jedna od onih organizacija koja je u umjetničkoj sceni BiH i Sarajeva prepoznala evropski fenomen zajednice koji su u mračnim danima Evrope s kraja 20. stoljeća branili suštinsku ideju evropskog identiteta kao ideju prostora u kojem različitosti nisu prijetnja, nego društvena vrijednost.
Jedan od projekata koji posebno pamtim jeste međunarodna koprodukcija predstave „Bolero“ između Sarajevskog ratnog teatra, i kosovskog ODA teatra i Nottingham Playhousea, realizirana uz podršku British Councila Bosne i Hercegovine. Taj projekat pokazao je kako umjetnost može povezivati ljude i institucije različitih sredina, ali i kako iskustvo Sarajeva može postati dio međunarodnog umjetničkog dijaloga.
Tokom rada u SARTR-u imali smo priliku realizirati brojne programe sa British Councilom, od regionalnih pozorišnih laboratorija i razvoja novih dramskih formi, preko edukativnih programa za mlade, do međunarodnih platformi koje su omogućavale umjetnicima iz Bosne i Hercegovine da se povežu sa kolegama iz svijeta. Ti projekti nisu samo predstavljali umjetnost, već su gradili kapacitete, otvarali perspektive i stvarali nove generacije umjetnika i umjetnica.
Ovo iskustvo imao sam i kroz Festival MESS. Suradnje poput gostovanja Shakespeareovog „Hamleta“ Globe teatra u Sarajevu, realiziranog u periodu kada je Bosna i Hercegovina bila pogođena velikim poplavama, kada je prihod od predstava usmjeren zajednicama pogođenim katastrofom, pokazale su kako kultura može biti prostor solidarnosti i društvene odgovornosti. Kroz godine smo zajedno realizirali i brojne druge programe, radionice i gostovanja koja su sarajevskoj publici donosila umjetnike i ideje koje inače možda ne bi imali priliku upoznati.
Ono što je British Council uvijek razlikovalo jeste spremnost da podrži sadržaje koji nisu nužno najlakši ili najkomercijalniji, ali jesu umjetnički i društveno relevantni. Njihov izbor često je bio usmjeren prema umjetnosti koja postavlja pitanja, otvara razgovore i pomjera granice, od savremenih teatarskih formi do tema poput sjećanja, identiteta, konflikta i pomirenja.
Iz te saradnje ponio sam prije svega uvjerenje da kultura ima stvarnu moć da mijenja društvo. Naučio sam koliko su važni dugoročno partnerstvo, povjerenje i zajedničke vrijednosti. British Council definitivno nikad nije bio samo partner u realizaciji projekata, nego institucija koja je pomogla da se bosanskohercegovačka umjetnička scena poveže sa svijetom i da istovremeno sačuva vlastiti glas u kome je empatija sama suština. Zahvaljujući, ne samo njima kao instituciji već ljudima, mi smo danas oni koji taj glas nastojimo dati onim koji su izloženi stradanjima koja smo i sami prošli, ne odustajući od ideje o svijetu gdje svaki čovjek, a posebno djeca imaju pravo na mir i pravdu, te da je borba za takva društva naša ljudska obaveza.
Povodom 30 godina rada British Councila u Bosni i Hercegovini želim im čestitati i zahvaliti na svemu što su uradili za umjetnost, obrazovanje i kulturnu razmjenu. Želim im da u ovim teškim vremenima za Evropu i svijet ostanu ljudi.’
Njegova poruka povodom naših 30 godina rada podsjeća na vrijednost dugoročnog povjerenja, solidarnosti i međunarodne saradnje kroz koju domaća umjetnička scena zadržava vlastiti glas.